Od 01. siječnja 2012. godine u Republici Hrvatskoj stupa na snagu novi propis, a radi se o Zakonu o rokovima ispunjenja novčanih obveza (NN 125/11), koji predstavlja još jedan korak u procesu približavanja Hrvatske pravnim tokovima Europske unije.
Svrha Zakona je zapravo još jedna, moguće i važnija, a to je suzbijanje kašnjenja u plaćanjima među poduzetnicima, kao i poduzetnicima i osobama javnog prava, te regulacija pravnih posljedica zakašnjenja, ukoliko se ona i dogode.
Zakon će se primjenjivati na sve obveze plaćanja proizašle iz ugovora između poduzetnika koje oni sklapaju među sobom, kada se ugovori odnose na predmet poslovanja barem jednog od poduzetnika u tom odnosu, te na sve obveze plaćanja proizašle iz ugovora koje poduzetnici sklapaju sa osobama javnog prava (u krug osoba javnog prava spadaju država, jedinice lokalne samouprave, ustanove i druge pravne osobe koje dobivaju sredstva iz državnog proračuna, kao i obveznici primjene Zakona o javnoj nabavi).
Ovaj novi propis propisuje maksimalne rokove plaćanja koji se mogu odrediti pravnim poslovima između ovih subjekata, te tako propisuje da:
1. kod ugovora poduzetnik – poduzetnik – rok plaćanja može biti određen na maksimalno vrijeme do 60 dana (iznimno stranke mogu ugovoriti i dulji rok); Ako pak rok plaćanja nije određen samim ugovorom, po Zakonu se smatra da je dogovoren rok plaćanja od 30 dana, uz napomenu da vjerovnik u tom odnosu nije u obvezi posebno pozivati dužnika da ispuni obvezu. Ovom odredbom se ujedno rješavaju dosadašnji problemi u praksi koji su često povezani s prigovorima dužnika da račun nisu zaprimili, time odugovlačeći i cjelokupni postupak naplate;
2. kod ugovora poduzetnik – osobe javnog prava – ako je osoba javnog prava dužnik – rok plaćanja može biti određen na vrijeme od maksimalno 30 dana, a iznimno do 60 dana. S druge strane, ukoliko je poduzetnik dužnik, rok plaćanja može se ugovoriti na maksimalno vrijeme do 60 dana. Ovom zakonskom odredbom nastoji se spriječiti ugovaranje iznimno dugačkih rokova plaćanja, što je specifično za ovakav oblik ugovora, kada s jedne strane nastupa poduzetnik, a s druge strane osoba javnog prava.
Da spomenuti Zakon ne bi ostao mrtvo slovo na papiru, osigurava i njegova odredba kojom je određeno da će se sve odredbe pojedinih ugovora koje su protivne naprijed navedenom (primjerice ako i nakon stupanja na snagu ovog Zakona ugovorite rok plaćanja dulji od uvodno navedenih), smatrati ništetnim.
Jedna od najvažnijih odredaba novog Zakona o rokovima ispunjenja novčanih obveza jeste ona koja propisuje da će Financijska policija biti zadužena za osiguranje odnosno nadzor nad poštivanjem propisa i ispunjavanjem obveza koje se njime nameću njegovim obveznicima.
Zakon stoga propisuje i novčane kazne koje se mogu izreći u slučaju kada se utvrdi da obveznik primjene Zakona (bilo poduzetnik bilo osoba javnog prava) ne poštuje propis te da krši vremenske okvire plaćanja novčanih obveza drugoj ugovornoj strani.
Tako se dužniku koji ne ispuni obvezu plaćanja svojem vjerovniku u propisanim rokovima može izreći novčana kazna od 10.000,00 kn do 1.000.000,00 kn, a za odgovornu osobu dužnika propisana je novčana kazna od 1.000,00 kn do 50.000,00 kn.
Konačno, za napomenuti je i da se ovaj Zakon neće primjenjivati na ugovore sklopljene prije 01. siječnja 2012. godine, već samo na one pravne poslove koji su zaključeni nakon navedenog datuma.
Iako će ovaj propis, ne sumnjamo, izazvati brojne polemike, sigurno je da će on svojom primjenom i nedvojbeno doprinijeti povećanju pravne sigurnosti kao i uvođenju reda u obveze plaćanja u ugovornim odnosima, stvarajući tako i okvire za poštivanje dobrih poslovnih običaja ubuduće.
IZVOR: http://www.bdm.hr/bdmclub/
Autorice teksta na portalu: Odvjetnički ured Ana Blečić Jelenović, mag. iur. & Anela Troskot, mag. iur.
